Prenula se iz sna sasvim slučajno. Njezinim vitkim tijelom prostrujio je trzaj koji je na sekundu protresao svaki njezin atom. Duboko je udahnula, pokušavajući kroz poluotovorene vijeđe dokučiti gdje je. Pretpostavila je da pati od alkoholne amnezije jer se nije sjećala nijednog dijelića jučerašnje večeri. Tek lagano pomaknuvši glavu, osjetila je tutnjavu koja ju je nakratko ošamutila. Bio je to pokazatelj kako je njezina pretpostavka o mamuluku uistinu točna. Pričekavši da bol u njezinoj glavi počne jenjavati, kopala je po svojim mislima da bi konačno došla do zaključka da joj je posljednje sjećanje ulazak u pub u kojem je naručila čašu absintha.

Kad se bol u glavi pretvorila u nenadanu mučninu, nevoljko je ustala i tapkajući u tami, uspjela pronaći put do kupaonice. Zatvorila je vrata i ispovraćala sav sadržaj svog želuca. Nakon toga je pustila vodu i legla na hladne pločice. Naprosto se nije mogla natjerati da otiđe natrag u krevet. Kapci teški kao olovo prekrili su joj izmorene oči te je zaspala na podu, sklupčana kao fetus.

Tek satima poslije, kad se sunce već odavno izdiglo visoko na irskom nebu, ponovno se probudila. Osjetila je kako joj kapljice vode teku niz lice. Nesigurno se premjestivši u sjedeći položaj, shvatila je da joj je glava još uvijek nekim čudom povezana s vratom te da neće otpasti svake sekunde. Kapljice koje su joj navlažile lice curile su iz cijevi ispod umivaonika pod kojim je malo prije spavala. Iako je glavobolja još uvijek bila prisutna, barem je mučnina nestala.

Ustavši iz lokve vode, shvatila je da na sebi ima nepoznatu košulju koja joj je bila vidno prevelika. Uz to, bila je mokra i sljubljena s njezinim golim tijelom. Pridržavajući se rukom za zid, izašla je iz kupaonice i opet počela tapkati po tamnoj sobi. Sad je već bila dovoljno sabrana da pobliže promotri situaciju. Nalazila se u prljavoj motelskoj sobi čiji su zidovi, po kojima se hvatala vlaga, bili prekriveni smeđim tapetama s cvjetnim uzorkom. U sva četiri kuta sobe sa stropa su se spuštale ogromne pljesnive mrlje. Na sredini je bio prastari krevet čiji je madrac škripao pri svakom pomaku. A upravo u tom krevetu, Amy Fritzgerald je spazila uspavanog golog muškarca.

Razočarano je uzdahnula. Nije se trebala prisjetiti jučerašnje večeri da bi shvatila što se dogodilo. Muška košulja na njoj koja je mirisala po mošusu i muškarac u krevetu ispred nje govorili su sami za sebe. Ako se pritom dodaju nebrojene količine absintha i iskorišteni kondom na smrdljivom tepihu motelske sobe, Amy je dobila cijelu priču. Nastojeći ne probuditi uspavanog neznanca, bacila se na traženje svojih odjevnih predmeta. Crni čipkasti grudnjak je pronašla ispod kreveta skupa s kuglicama prašine i nekoliko prastarih boca Jacka Daniel'sa, karirana flanelska košulja visila je na kvaki od vrata, a cipele je uspjela locirati u kupaonici u kadi. Jedino gaćica nigdje nije bilo pa je svoje blijede noge uvukla u uske izlizane stare traperice bez njih i povukla patentni zatvarač. Izvadila je crveni ruž iz torbice i nanijela tek dva sloja na svoje male, ali pune usne. Na prstima se išuljala iz sobe, zatvarajući za sobom vrata.

Spuštajući se stepenicama prema recepciji motela, debelom muškarcu u prizemlju je na izlasku promrmljala samo da će njezin „prijatelj“ pokriti sve troškove. Zatim ga je još pitala gdje se uopće nalazi te se smrknula čuvši njegov odgovor: „Glin, gospođice“, rekao je tvrdim naglaskom poput pravog provincijalca.

Amy je samo kimnula glavom i izašla na široko šljunčano parkiralište koje se nalazilo tik uz pustu seosku cestu. Recepcionist se vratio pranju poda, ali ju je pratio pogledom dok je ulazila u svoj crveni Mustang kabriolet iz šezdesetih i potom se izgubila na horizontu, opterečujući papučicu za gas samo da što prije otiđe iz tog mjesta.



„Glin?! Boga ti, gdje je to?!“ Rubyin hrapavi glas zgroženo je odvratio. Amy je odmaknula slušalicu od lica i to ne zato što je vjerojatno bila prepuna klica i bakterija, već zato što Rubyina frekvencija glasa poraste kad je uzbuđena.

„Nemam pojma“, Amy je umorno uzdahnula i bacila brzinski pogled na zidni sat iznad šanka. „Pretpostavljam da ću doći u Dublin za dva i pol sata.“

„U redu, dočekat ću te u stanu“, Ruby je kimnula glavom, iako Amy to nije mogla vidjeti. „Vratit ćeš se u London?“

Amy je frknula nosom. „Prvim letom. Irska mi neće ostati u lijepom sjećanju.“

„Šteta“, Ruby se sarkastično nasmiješila.

„Ništa osobno, Ruby.“ Bio je to prvi Amyin osmijeh danas i osjetila se poprilično čudno; njezini mišići lica kao da su zaboravili kako se formira osmijeh.

Amy je poklopila slušalicu i uzdahnula. Okrenula se i vidjela da tri čovjeka iza nje čekaju da i oni obave telefonski poziv. Maknuvši se od telefona, bacila je posljednji pogled na restoran u sklopu male benzinske postaje na koju je slučajno naišla tragajući za autocestom koja bi je dovela ravno do Dublina.

Vratila se natrag u Mustang i dohvatila autokartu sa suvozačkog sjedala. Uvjerivši se da je na dobrom putu, upalila je auto i bacila kartu na stražnje sjedalo pored urne. Potom je opet dala gas.

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.